fbpx
Predstavljeno istraživanje “Bezbednosni kompas”

Predstavljeno istraživanje “Bezbednosni kompas”

Krovna organizacija mladih Srbije održala je na ovogodišnjem Forumu omladinske politike, najvećem nacionalnom događaju posvećenom mladima, predstavila istraživanje “Bezbednosni kompas: stručna analiza bezbednosti mladih i nasilju nad mladima”.

Ova analiza obuhvata sedam celina: percepciju lične bezbednosti mladih, nacionalnu bezbednost, zaštitu osnovnih građanskih prava i sloboda, radikalizaciju i (nasilni) ekstremizam, rodno zasnovano nasilje, vršnjačko nasilje i bezbednost u školama, digitalno nasilje i bezbednost na internetu. 

Ovde pročitaj celo istraživanje Bezbednosni kompas,  a u nastavku pogledaj podatke koje smo izdvojili. 

Percepcija lične bezbednosti: Mladi, kao najozbiljnije pretnje po ličnu bezbednost, ocenjuju mogućnost kršenja građanskih prava od strane državnih organa, širenje dezinformacija i lažnih vesti, kao i političku polarizaciju i govor mržnje. 

  • Prosečna ocena lične bezbednosti mladih u Srbiji je 3.44 (na skali od 1 do 5), pri čemu se mladi osećaju najsigurnije u poznatim mikro-okruženjima – školi/fakultetu, komšiluku i na radnom mestu – gde postoje poverenje i predvidivost. Kako se prostor širi ka javnom i političkom okruženju (javni prevoz, protesti), osećaj bezbednosti opada; 
  • Mladi kao pretnju ili rizik po ličnu bezbednost vide političku polarizaciju i govor mržnje u javnom prostoru (3.92), saobraćajne nesreće (3.61) i širenje ekstremističkih ideja i nasilja motivisanog ekstremizmom (3.60). Nešto niže ocene u proseku dobili su i organizovani kriminal (3.43), digitalno nasilje i zloupotreba podataka (3.42), mogućnost izbijanja oružanog sukoba (3.23), te sitni kriminal (3.17); 
  • Otprilike polovina mladih (51.4%) se uzdržavala od učešća u protestima i drugim javnim skupovima, dok se oko 38% mladih uzdržavalo od izražavanja stavova na društvenim mrežama zbog straha od negativnih posledica po ličnu bezbednost. 

Nacionalna bezbednost: Bezbednost mladih neodvojiva je od bezbednosti države u kojoj žive, a pretnje po nacionalnu bezbednost mogu doći iz različitih sektora. 

  • Poverenje u državne institucije sa ovlašćenjima u oblasti nacionalne bezbednosti je izrazito nisko: najniže u predsednika države, zatim u Vladu i Narodnu Skupštinu, a  nakon toga u Ministarstvo unutrašnjih poslova i BIA-u. Sa druge strane, Vojska Srbije je dobila najbolju ocenu (2,29); 
  • Mladi su kao najveće pretnje po bezbednost mladih u Srbiji iz ove oblasti ocenili organizovani kriminal i ekonomske sankcije; 

Zaštita osnovnih građanskih prava i sloboda: Među najviše ocenjenim pretnjama u celom istraživanju jesu ugrožavanje prava na pravično suđenje i slobodu izražavanja, kao i ugrožavanje fizičkog i psihičkog integriteta, od strane državnih organa. 

  • 17,6% mladih koji su učestvovali u protestima doživelo je verbalno nasilje od strane policije, a 26,2% verbalno nasilje od strane učesnika kontra-protesta. Kada je reč o fizičkom nasilju, 11.5% ispitanika prijavilo je da je doživelo fizičko nasilje od strane policije, 10.1% od strane učesnika kontra-protesta. 

Radikalizacija i (nasilni) ekstremizam: Mladi kao najveću pretnju po bezbednost vide širenje dezinformacija i teorija zavere koje podstiču podele, zatim nasilje ekstremističkih grupa i delovanje organizovanih grupa koje promovišu mržnju prema manjinama. 

  • Rezultati pokazuju da je više od polovine ispitanika bilo izloženo ekstremističkom sadržaju u nekom od navedenih konteksta, a najčešće na društvenim mrežama (53.5%). 38% ispitanika bilo je izloženo ekstremističkim idejama kroz medije. 
  • Polovina ispitanika je u poslednjih 12 meseci doživela verbalno, digitalno ili fizičko nasilje zbog političkih stavova; 
  • Mladi kao najvažniji faktor radikalizacije vide nedostatak poverenja u institucije. Kao drugi najvažniji faktor mladi vide lošu materijalnu situaciju, a na trećem mestu je nizak nivo kritičkog mišljenja. 

Rodno zasnovano nasilje: Mladi najbolje poznaju kome prijaviti nasilje, dok je znanje o pravima i dostupnoj pomoći slabije. Kao glavne razloge neprijavljivanja navode nepoverenje u institucije, strah od stigmatizacije i osude okoline, te uverenje da se ništa neće promeniti nakon prijave i strah od osvete. 

Vršnjačko nasilje i bezbednost u školama: 

  • Mladi imaju najviše poverenja u razrednog starešinu kada je reč o zaštiti od vršnjačkog nasilja (2.49), dok najmanju ocenu poverenja u oblasti zaštite od vršnjačkog nasilja u proseku je dobila policija (1.51);