13 sekundi brige o mladima?

13 sekundi brige o mladima?

Nepoverenje mladih u institucije je jedan od ključnih problema za uspostavljanje bilo kakvog oblika dijaloga u društvu. Čuli smo najave da će se nova Vlada Republike Srbije posvetiti upravo uspostavljanju dijaloga i brizi o mladima.

U ekspozeu novog madatara za formiranje Vlade Republike Srbije čuli smo par zanimljivosti:  

  1. Omladinska politika u 13 sekundi 

Posebno je upečatljiva činjenica da je novi mandatar izdvojio čitavih 13 sekundi za izlaganje o omladinskoj politici u trenutku kada imamo najveće i najduže studentske proteste u zemlji. Da pojasnimo, omladinska politika služi upravo učešću mladih u donošenju odluka i sistemskom pristupu uključivanja mladih. Dakle, ne tokenizmu* već smislenom uključivanju mladih ljudi – ono što mladima u Srbiji fali i zbog čega blokiraju svoje fakultete i ukazuju institucijama da je neophodno da ispunjavaju svoje nadležnosti. 

  1. Mandatar predlaže formiranje saveta pri Vladi Republike Srbije? 

Izgleda da gospodina Macuta nisu obavestili da je Savet za mlade Vlade Republike Srbije predviđen Zakonom o mladima i da ovo telo postoji od 2014. godine. Slažemo se i mi da mu je funkcionalnost upitna, ali je važno da znate da Savet za mlade, kao telo koje treba da neguje dijalog predstavnika_ca institucija i mladih, već postoji. Samo nam dijalog fali. Možda da razmislite kako da zaista i funkcioniše.  

Nažalost, ovo nam pokazuje da ne postoji razumevanje važnosti omladinske politike i mehanizama učešča mladih koji osiguravaju da mišljenja i stavovi autentičnih predstavnika mladih budu deo institucija i formalnog odlučivanja. Kada nema prostora, mladi taj prostor pronađu na ulicama – čemu svedočimo svakoga dana.   

Zapažamo: Imamo više žrtava pada nadstrešnice u Novom Sadu, što je prouzrokovalo najveće studentske proteste u Srbiji, nego što smo imali sekundi izlaganja novog premijera o mladima i omladinskoj politici u ekspozeu. Mladi zaslužuju ispunjenje zahteva i brigu države koja traje duže od 13 sekundi.

 

* Simbolično ili površno uključivanje mladih u procese odlučivanja, bez stvarne namere da se njihovo mišljenje uzme u obzir ili da im se omogući pravi uticaj.