Povodom Međunarodnog dana parlamentarizma, razgovarali smo sa dvoje mladih odbornika – Jelenom Banjac iz Pokreta slobodnih građana i Markom Brekovićem iz Srpske stranke Zavetnici. Jelena i Marko, kao predstavnici mladih u Skupištini grada Beograda, podelili su s nama svoja iskustva u politici, motivaciju i planove za unapređenje položaja mladih u glavnom gradu, ističući važnost aktivnog učešća u donošenju odluka. Saznali smo njihove stavove o aktuelnim izazovima u našoj zajednici i budućnosti političkog angažovanja mladih.
Koji su najveći izazovi sa kojima se suočavaju mladi u političkom angažmanu danas? Da li osećate pritisak od iskusnijih, odnosno starijih političara? Kako se ti izazovi prevazilaze?
Jelena: To dosta zavisi o tome da li pričamo o situaciji unutar organizacije ili spolja. Ako govorimo o Pokretu slobodnih građana, tu sam zaista dobila svu podršku i priliku da budem kandidatkinja, a onda i izabrana za odbornicu u Skupštini grada Beograda. Svi zajedno radimo na tome da naša politika bude što vidljivija i da što više građana čuje za šta se zalažemo, kako bismo mi vodili grad ili državu ako bismo dobili priliku i šta do tad očekujemo od vlasti da primeni. Spolja je situacija potpuno drugačija, napadi iz drugih stranaka su brutalni i svakodnevni, a najčešći i najodvratniji su seksistički i ejdžistički, samo što se posle nekog vremena ljudi naviknu da se s tim nose, pošto znaju svoj cilj i da ih takve neistine i odvratnosti ne mogu povrediti.
Marko: Nije bilo specifičnih izazova, sem učenja strpljenja i upoznavanje političkih procesa. Najteže za nekog ko je tek ušao u politički život je naučiti da saslušaš različita mišljenja i stavove. Bitno je da mlada osoba koja ima entuzijazam i veru u nešto i želju za promenom izdrži te pritiske i prepreke i nastavi u svojoj borbi bez obzira da li je to kroz neki civilni sektor delovanja ili kroz političke opcije. Najveći izazov je istrajnost i i postupnost u bavljanju politikom. Bitno je prepoznati energiju s kojom neka mlada osoba dođe, želju za promenom… Ali je bitno i kanalisati tu energiju na ispravan način, što rade iskusniji.
Na koji način mislite da mladi ljudi mogu da se aktiviraju i učestvuju u društvenim promenama mimo političkih partija?
Jelena: Svaki aktivizam mladih je vredan pažnje i važan za razvoj demokratskog društva, bez obzira da li se iskazuje kroz aktivizam u omladinskim organizacijama ili političkim strankama. Na žalost, živimo u društvu u kom je biti član opozicione političke stranke diskvalifikacija i razlog da mnogi mladi ljudi budu pod udarom režima i da se protiv njih vode najstrašnije kampanje. Nije mnogo drugačije ni sa aktivistima organizacija koje govore o problemima u društvu ili organizuju proteste. Zato mislim da je značajno da postoji solidarnost između svih onih koji su dovoljno glasni i žele da promene Srbiju na bolje. Ono što mislim da je prednost uključivanja u političke stranke jeste to što se kroz institucije direktno borite za stvari i ideje koje su vam važne, dok u nevladinim organizacijama takvu mogućnost nemate. Drugačija je dinamika rada i ponašanja, ali generalno gledano mislim da nije preterano važno na koji način će ljudi biti aktivni, sve dok su aktivni.
Marko: Mimo političke partije tu su kancelarije za mlade u koje mladi imaju poverenja. Učestvuju i kroz peticije, predloge, inicijative koje, kao grupe mladih, mogu da predlažu. Ne bih pravio komparaciju niti bih pričao o manama već bih se bazirao na prednosti svakog angažovanja: sve je bolje od toga da si neaktivan, pogotovo ako imaš nešto što te muči, imaš želju da to promeniš. U skladu sa svojim stavovima, osećajima i potrebama treba izabrati neku od opcija.
Koliko vam znači podrška organizacija kao što je KOMS u vašem političkom radu? Koje dodatne resurse mislite da bi trebalo da budu dostupni mladima?
Jelena: Ono što KOMS radi je veoma korisno na više nivoa, jer nudi dijalog, negovanje demokratije, kao i razvijanje sposobnosti i kapaciteta za kreiranje boljeg društva. Svaka informacija koju dobijemo od KOMS-a je merodavna i primenljiva u radu.
Marko: Smatram da je postojanje organizacije kao što je KOMS bitno pošto okuplja najveći broj mladih ljudi i to sa različitim stavovima i pogledima.
Koliko smatrate da je važno što KOMS sprovodi Alternativni izveštaj o položaju i potrebama mladih u Srbiji?
Jelena: Smatram da je veoma značajno što nas takav izveštaj svake godine podseti da je ovo država koja jako malo ili ni malo ne vodi računa o mladima i koliko njih samo želi da iz nje pobegne. Mi smo koristili podatke Alternativnog izveštaja u više navrata, a naročito kada smo u Skupštini govorili o potrebama mladih za stanovanje i predlagali izgradnju novog Studentskog grada.
Marko: Smatram da je jako važno što KOMS vrši istraživanje koje obuhvata veliku grupaciju mladih ljudi jer je to bitno za razumevanje potreba i položaja mladih u društvu. Uz to je moguće da saznaš celu problematiku stvari, šta mladi misle o najbitnijim političkim procesima u zemlji…
Koliko smatrate da je važna saradnja između mladih političara iz različitih političkih stranaka?
Jelena: Mislim da je u ovako zatrovanom društvu jako značajno to što se mladi ljudi iz različitih stranaka nađu na istom mestu i razgovaraju o problemima. Ne verujem da tu može doći do nekih konkretnih rezultata, jer na kraju svi veliki pomaci moraju da se reše u Narodnoj skupštini i da ih naprave političke stranke, ali se ovde ipak pomeraju stvari na ličnom nivou. Teško je nekome ko me upozna i razgovara sa mnom, da me tako lako kasnije naziva izdajnicom ili napada na drugi način. Znam da su se dešavale situacije da kada neko iz neke stranke napada mene lično, da oni koji me odatle poznaju reaguju zovu i kažu da to ne bi trebao da se radi. U suštini mi tu vidimo da nemamo političke neprijatelje, već suparnike što je krajnji cilj.
Marko: Samo zajednički mogu konkretne promene da se postignu, pa smatram da je bitna interakcija između različitih političkih podmladaka i uz sučeljavanje mišljenja, mislim da ćemo lakše iznedriti neka rešenja koja bi popravila ono najbitnija pitanja koja se tiču svih mladih ljudi u Srbiji. Saradnja je neophodna i zbog skidanja te stigme ili davanja primera mladim ljudima koji su uspavani – da vide da mogu da se uključe i da mogu da budu deo određenih promena i da sve to nije toliko “ružno”.
Kako motivisati mlade ljude da se više angažuju na lokalnom nivou? Koje su prednosti lokalnog političkog angažmana za mlade?
Jelena: Lokalni aktivizam je za svaku mladu osobu ulazna karta za bavljenje politikom i angažovanje, jer svako od nas vidi šta su problemi naše lokalne zajednice ili neka nepravda koju doživljavamo mi ili neko koga poznajemo i to dovodi do potrebe da uradimo nešto kako bi se stanje poboljšalo. Motivi su tu, ali ono što je neophodno jeste da mladi ljudi zaista mogu da utiču na promene, što se zbog načina vlasti SNS retko dešava. Da ljudi veruju da će njihov aktivizam dovesti do suštinske promene sigurno bi mnogo više njih bilo uključeno. Svi predsednici opština i gradonačelnici su marionete u rukama centralne vlasti i teško je lokalnim aktivizmom promeniti odluke kad znate da one nisu donete tu, već u nekoj centrali partije.
Marko: Smatram da je to pitanje i vaspitanja i društvene odgovornosti jer suština politike jeste lokal. Najznačajnija je ta mesna zajednica kojoj ti pripadaš jer ne može neko da zna bolje probleme u toj ulici od ljudi koje tu žive. Kada bi svi mladi ili dobar deo mladih tako razmišljao mislim da bi globalna slika bila i prijatnija i lepša i bolja.
Kako vidite ulogu društvenih mreža i digitalnih medija u aktivizmu mladih?
Jelena: Tehnologija je dosta od pomoći, naročito kao nadoknada toga što nemamo slobodne medije u kojima bi mogli građanima da predstavimo sebe i svoje ideje, odnosno program političke opcije. Zbog toga je neophodno bilo da svi postanemo mali influenseri na društvenim mrežama, da oformimo tim ljudi koji će praviti snimke i fotografije i praktično da tu pronalazimo put do građana. Nadam se da ćemo ipak više piti zastupljeni među građanima na druge načine, a ne toliko preko društvenih mreža, jer mi deluje da su građani bombardovani sa svih strana i sada već prezasićeni.
Marko: Svakako da tehnologija pomaže da razumemo mlade. Kako društvene mreže zauzimaju dobar deo prostora naše svakodnevice, kroz njih dobijamo pristup nekim grupacijama mladih kojima je lakše iz fotelje da se informišu, a na društvenim mrežama je dosta dobar protok informacija za raznorazne društvene teme.
Kako ocenjujete trenutni nivo participacije mladih u društvenom i političkom životu Srbije?
Jelena: Kao što sam već navela, celokupna društvena situacija i agresija razlog su što mladi ljudi željni promena ne žele da se više aktiviraju. Uvek postoje oni koji bi preko stranke da lakše dođu do posla, ali zaista ne bih o njima govorila kao aktivnim društvenim osobama. Sve dok imamo ogromnu polarizaciju i svakodnevne napade na opoziciju ta situacija se neće značajno promeniti. Mladi ljudi su dovoljno pametni da vide u kakvom društvu žive, a te priče o apatiji samo znače da oni u tome odbijaju da učestvuju.
Marko: Ako se baziram na svoju organizaciju ja sam jako zadovoljan kako to kod nas u Zavetnicima teče – imamo najmlađu predsednicu jedne političke opcije u Srbiji. Isto tako i rukovodstvo naše stranke je mlado, imali smo najmlađeg šefa poslaničke grupe, najmlađeg zamenika šefa poslaničke grupe… Stariji i iskusniji u političkom životu treba da budu na usluzi mladim ljudima kako bi razbili određene stigme. Razumem mladog čoveka koji smatra da politika ne valja ali upravo je suprotno politika i treba da služi problemima, odnosno rešavanjima.
Da li mislite da su mladi dovoljno informisani o svojim pravima i mogućnostima za učešće u društvenim procesima?
Jelena: Obrazovni sistem je ključan za stvaranje slobodomislećih i nepokornih građana. Zbog toga se svi predmeti na kojima bi se na tome radilo, poput sociologije, ustava i prava građana i građanskog vaspitanja, gase i suzbijaju. Radi se ozbiljna kampanja kako bi mladi ljudi pohađali veronauku i učili se kako da budu nacionalistički i krerikalistički osvešćeni, umesto da se sa njima radi na tome da samostalno donose odluke.
Marko: Mislim da nisu u dovoljnoj meri informisani ni o svojim pravima, ali ni o obavezama koje uvek idu uz ta prava. To je uzročno-posledično. Svaka mlada osoba treba da ima u sebi kao neki odgovorni činilac,a to se može postići kroz obrazovni sistem.
Šta Vas motiviše da budete aktivni u društvenom životu? Koji su Vaši saveti mladima koji osećaju apatiju ili nedostatak motivacije za društveni angažman?
Jelena: Najviše me motivišu situacije u kojima vidim da ono što sam ja uradila ili izgovorila ima nekakvog efekta na društvo i ljude koji su oko mene. Kada sam pokretala teme vezane za osobe sa invaliditetom i autizmom, dobijala sam više poziva i poruka podrške ili konstruktivnih saveta kako da sledeći put imam još više informacija i doprinesem njihovom lakšem životu.
Marko: Ja sam od srednje škole pokazivao interesovanja prema društvenim procesima, pa sam tako dobio ideju da se uključim kroz neku političku organizaciju. Mnogo je lepo kad napraviš makar malu pobedu i korak po korak treba ići iako to nešto ne deluje veliko stvarno jeste i tako se menja slika ovog društva.
Sigurno je teško dobrom delu mladih ljudi, ali upravo neka to bude motiv da se uključe i da prave promene. Ako ne preuzmemo stvari u svoje ruke, govorim o sebi – kao da gubim pravo i da kritikujem. Ali onog trenutka kada se uključiš u bilo kakvu borbu za promenu ili za iznošenje svog stava i mišljenja mislim da postaješ relevantna osoba da kritikuješ i ono što ti se ne sviđa i to je preuzimanje odgovornosti.
Intervju pripremile: Marija Ilić i Kina Trnjaković