fbpx
Svi putevi vode u… Kaljari, pa i u Rim 

Svi putevi vode u… Kaljari, pa i u Rim 

Sredina januara bila nam je rezervisana za studijsku posetu organizaciji TDM2000 iz Italije, Kaljari.  

Ova studijska poseta je poslednja po redu, a u okviru Erasmus+ projekta Social Entrepreneurship for the Future of Youth Work koji realizujemo sa omladinskim organizacijama iz Poljske, Portugalije, Španije i Italije. 

U Kaljariju smo Marko Stanković, član UO, i ja, Milja Zdravković, koordinatorka za članstvo, proveli ispunjene i sadržajne dane, u periodu od 19. do 22. januara. Nismo imali toliko poteškoća kada je u pitanju put za Kaljari, kao Anja i Nikola, ali smo imali presedanje i dva dana u Rimu! 

Svi putevi vode u Rim 

Na putu do Kaljarija, a i na putu do Beograda, imali smo presedanje i skoro ceo dan u Rimu, koje smo naravno iskoristili. 

Prvi dan u Rimu smo posvetili Vatikanu i poseti Vatikanskom muzeju, dok smo drugi dan iskoristili za šetnju po Rimu i obilazak Koloseuma, Oltara domovine, trga Navona, Panteona, bacanje novčića u Fontanu di Trevi, kao i za gubljenje po uličicama, naravno i za obrok, da ne kažem, pastu, u nekom od restorana u Trastevere. I sve ovo u oko 23 000 koraka!

Nakon Rima, svi putevi su nas odveli do Kaljarija…

A šta smo u Kaljariju radili/videli/čuli?

Studijsku posetu započeli smo posetom prostorijama partnerske organizacije i našim domaćinima, TDM2000 – upoznali su nas sa svojim projektima i aktivnostima. Ono što je nama bilo posebno zanimljivo jeste da u njihovoj organizaciji imaju 4 volontera/ki koji su tu preko državnog programa podrške mladim ljudima, kao i da imaju 5 volontera/ki koji su tu preko programa Evropske snage solidarnosti.  

Prva poseta bila je udruženju Amici di Sardegna – Prijatelji Sardinije, koji su nam predstavili njihov projekat Migrantour – kojim uključuju mlade iz ove grupe i pružaju im obuke i radionice kako bi postali lokalni vodiči, ili, kako ih oni zovu, lokalni domaćini, i time ih uključili u zajednicu. Pored toga, predstavili su nam aktivnosti koje su različitih ciljnih grupa i tema – od arheoloških aktivnosti do podrške ženama. Prostorije ove organizacije prepune su knjiga i suvenira i sitnica iz različitih država, a ističu saradnju sa Tunisom i Brazilom. 

Preko zamka (Castello) nastavili smo put ka bazaru Sucania, koji promoviše pravednu trgovinu, ideja je da novac od prodaje ide direktno proizvođačima. Bazar je prepun sitnica i proizvoda sa svih strana sveta, proizvedenih na različite način – a mi delimo sa vama sledeći proizvod koji možete videti na slici, možete se informisati ovde.  

Pored šetnje, došao je na red i ručak, a restoran je ustvari inkluzivni projekat, koji zapošljava ljude koji dolaze iz socijalno ugroženih grupa i time se integrišu u zajednicu, ukoliko ranije nisu bili prihvaćeni. Nas je zanimalo da li je njihov rad prepoznat od institucija kao i da li je restoran jedino što je ovakvog tipa; pored restorana imaju i kafić, kao i hotel u kom rade isti ljudi, a kada je u pitanju prepoznatljivost i podrška – nemaju nekih olakšica za svoj doprinos zajednici.  

Nismo se zaustavili na ručku, već produžili do ateljea lokalne dizajnerke koja svoje proizvode kreira od iskorišćenih materijala i sve se svodi na reciklažu. Ono što je zanimljivo je to da je svaki prozivod unikatan, jedinstven i da ne možete naći dva ista, a Kristiana za sebe kaže da je malo drugačiji prodavac.. voli kada kupci izađu iz prodavnice i ne kupe ništa – jer joj tako ostaju njene kreacije. Jedan od narednih projekata na kojima radi, a ima veze sa Sardinijom jeste da na Sardiniji ima oko 370 sela i svako selo ima svoju tradicionalnu nošnju, i ona želi da izradi torbe sa svakim tipom nošnje! 

I za kraj ovog dana, otišli smo u kafić koji udomljava mačke sa ulice i koji nudi pet therapy svojim gostima i gošćama.  

Drugi dan je bio rezervisan za posetu Iglesiasu, ali ne Enrikeu 😃, već gradiću udaljenom oko 60km od Kaljarija. Kada je u pitanju arhitektura ovog grada, kako su nam preneli, može se primetiti španski uticaj, a po ulicama možete videti drveća narandži. Ovde smo posetili lokalnu muzičku radionicu, naši domaćini ovde su nas uputili u izazove sa kojima se suočavaju kada su u pitanju mladi, kultura, muzika, instrumenti.. I da su uglavnom posetioci njihovih radionica ljudi koji u proseku imaju 50 godina. Nakon kratke posete, usledio je koncert ove radionice i recitacija, koja je bila na italijanskom pa nismo razumeli previše..

Nakon posete, usledila je priprema za put nazad, kupovina suvenira i još jedan dan u Rimu! 

 
Autorka: Milja Zdravković, koordinatorka za članstvo KOMS


Studijska poseta je organizovana u okviru Erasmus + projekta “Social Entrepreneurship for the Future of Youth Work”, podržanog od strane Evropske unije.