Kada govorimo o rodno zasnovanom nasilju, važno je da na početku ustanovimo da je ovo tema o kojoj je važno da govorimo i edukujemo se konstantno, a ne samo u određenim danima kada vodeće vesti budu one iz crne hronike u vezi sa najgorim epilogom rodno zasnovanog nasilja.
Iako jeste teška tema za razgovor, svi znamo da nasilje nad ženama, odnosno rodno zasnovano nasilje, neće prestati da postoji samo zato jer izbegavamo da se njime bavimo. Ako uzmemo u obzir podatak UN Women-a da je polovina svih žena u Srbiji doživelo neku vrstu nasilja, možemo da razumemo koliko je ono, nažalost, rasprostranjeno i koliko je potrebno raditi na tome da se ovakvo stanje promeni.
Vesti koje stižu do nas sa različitih strana nas podsećaju da je tema rodno zasnovanog nasilja, nažalost, aktuelna i da je potrebno da joj pristupamo oprezno, pažljivo i uz razumevanje.
Najpre je bitno da neki pojam o kojem govorimo, informišemo se, razgovaramo – pre svega toga definišemo.
Kada kažemo „rod“ – ovaj termin se odnosi na društvenu konstrukciju žene i muškarca (prema definiciji Saveta Evrope). Pored toga, rod se odnosi i na društveno konstruisanu definiciju odnosa među polovima.
Ono što je još karakteristično za rod kao konstrukciju je nejednak odnos moći između muškog i ženskog pola, odnosno između muškaraca i žena. Kada govorimo o rodno zasnovanom nasilju, važno je da imamo na umu da je njegov cilj uspostavljanje i zadržavanje kontrole nad partnerkom ili partnerom.
Rodno zasnovano nasilje prisutno je kod oba pola i podjednako je važno da se govori o svim slučajevima.
Prema „Priručniku za prevenciju rodno zasnovanog nasilja“, postoje različite vrste nasilja:
- Seksizam – izjave/ponašanje zasnovano na stereotipima o odvojenim ulogama, namenjenim dečacima i devojčicama.
- Rodno ukalupljivanje – ponašanje čiji je cilj da se svako dete ponaša kao „tipičan“ predstavnik svog pola (kao „tipičan“ muškarac/momak/dečak ili kao „tipična“ žena/devojka/devojčica).
- Seksualna objektifikacija – komentarisanje izgleda delova tela (ne mora biti ismevanje ili vređanje), kroz koje se percipirana seksualna privlačnost neke osob postavlja kao karakteristika koja određuje njenu vrednost.
- Seksualno uznemiravanje – navođenje ili primoravanje na učešće u neželjenim seksualnim aktivnostima.
- Seksualno nasilje – odnosi se na sve oblike nasilja (pokušaj silovanja, silovanje)
- Nasilje u partnerskom odnosu – odnosi se na različite vrste nasilja (psihološko, verbalno, fizičko, seksualno, ekonomsko), odlikuje se po tome što se odvija u odnosu bliskosti i poverenja koji je zloupotrebljen kako bi se dobila ili očuvala kontrola i moć nad partnerom/partnerkom.
Dakle, rodno zasnovano nasilje je svaki čin nasilja nad nekom osobom zbog njenog roda, pola ili seksualne orijentacije.
Kao što možemo da vidimo, tema rodno zasnovanog nasilja je itekako deo svakodnevnog života i važno je da znamo da prepoznamo i identifikujemo ga.
Različiti akteri u društvu bi trebalo da imaju ulogu u sprečavanju rodno zasnovanog nasilja, a neke od njih su škole, odnosno obrazovno-vaspitni sistem, institucije, ali i mediji, organizacije civilnog društva i državni organi.
Kada govorimo o tome koliko je mladih u našoj državi pretrpelo seksualno nasilje, KOMS je ovo pitanje istraživao za potrebe najnovijeg Alternativnog izveštaja o položaju i potrebama mladih u Srbiji za 2022. godinu.
Kao odgovor na ovo pitanje, 17% mladih se izjasnilo da su bili žrtve seksualnog nasilja, a taj broj raste na 25% kada su u pitanju mlade žene. Kada ove podatke poredimo sa prethodnom, 2021. godinom, ove godine brojke su veće (poredeći sa prošlogodišnjim rezultatom – 13% i 21%).
Ovo su zaista zabrinjavajući podaci koji sami po sebi alarmiraju „zvono za uzbunu“. KOMS se temom rodno zasnovanog nasilja bavio i u istraživanju pod nazivom „Istraživanje stavova mladih o rodno zasnovanom nasilju“.
Neki od najvažnijih podataka i zaključaka do kojih je KOMS došao jeste da na nivou opštih stavova mladih o rodnoj ravnopravnosti i rodnim ulogama, moglo se zapaziti da su stavovi različiti – od onih koji rodne uloge posmatraju kroz klasični tradicionalni patrijarhalni obrazac, do stavova koji rodne uloge posmatraju ravnopravnije. Uočeno je da je kod 70% mladih dominantan obrazac rodno ravnopravnih uloga kao poželjnih, 10% mladih ima stavove koji korespondiraju sa patrijarhalnim i tradicionalnim obrascima, dok je 1/5 mladih neodlučna.
Rezultati istraživanja pokazali su da je čak 2/3 devojaka doživelo neki vid rodno zasnovanog nasilja – što je izuzetno zabrinjavajuć podatak. Takođe, zabrinjava i to što 11% momaka i 3% devojaka smatraju da je nekad u redu da dečko devojci lupi šamar.
Ono što je ohrabrujuć podatak je da većina mladih (88%) prepoznaje i osuđuje fizičko nasilje u partnerskim vezama, kao i to da u partnerskim vezama mladi vide jasnu razliku između ljubavi i potrebe kontrolisanja partnera/ke u izboru garderobe koju nosi, mesta na koja odlazi i u izboru ljudi s kojima se druži.
Rezultati istraživanja nas navode na zaključak da je potrebno da se više govori o ovim temama i da se one uključe u formalno obrazovanje, da ponuda i kvalitet programa u domenima neformalnog obrazovanja budu na višem nivou, da lokalne samouprave (ali i centralni nivo vlasti) pruže snažniju podršku i stimulaciju – kako finansijsku, tako i organizacionu realizaciju ovakvih programa.
Programi koji se bave pitanjem rodno zasnovanog nasilja treba da budu dostupni svim mladim ljudima, bez obzira u kom gradu ili opštini žive, da li u urbanoj ili ruralnoj sredini, bez obzira na stepen obrazovanja, pol, religiju, nacionalnosti i slično – jer samo bez trunke nasilja možemo kreirati moderno i demokratsko društvo.
Autorka teksta: Danijela Nikolić, asistentkinja za komunikacije i odnose s javnošću
Ovaj tekst nastao je u okviru inicijative “Mladi protiv nasilja” koji sprovodi Agencija Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena u Srbiji (UN Women), u saradnji sa Krovnom organizacijom mladih Srbije. Stavovi u ovom tekstu (ili drugom sadržaju) pripadaju isključivo autorima i autorkama, i ne predstavljaju nužno stavove UN Women i KOMS-a.