fbpx
Prednosti započinjanja sopstvenog posla među mladima: subvencije, lične aspiracije i bezbroj mogućnosti

Prednosti započinjanja sopstvenog posla među mladima: subvencije, lične aspiracije i bezbroj mogućnosti

Definitivno ste čuli za onu rečenicu „Radi ono što voliš i nećeš morati da radiš dana u životu“. Sa ovom rečenicom neki se slažu, a neki je se doslovno groze. Prava stvar bi bila pitati preduzetnike, a pogotovo mlade preduzetnike, da li su saglasni sa ovom izrekom ili možda baš i ne…?

Bilo kako bilo, ono što je svakako uvek zanimljivo jeste pokušati da proniknemo u srž ideje ljudi koji su na početku, sredini, ili na vrhuncu svoje preduzetničke karijere; pitati ih šta su njihove lične aspiracije, koje su strahove imali na početku i da li ih je uopšte bilo, ili slušati/čitati o tome šta izdvajaju kap prednosti, a šta kao mane koje su uočili nakon što su se upustili u tu avanturu zvanu – preduzetništvo.

O nekim od prednosti i mana preduzetništva, odnosno o tome kako je biti mladi preduzetnik, razgovarali smo sa sagovornicima, mladim preduzetnicima, Vladimirom i Andrijanom. Podsećamo vas da taj tekst možete pročitati ovde i videti šta su njih dvoje izdvojili kao najveće probleme i izazove sa kojima su se suočavali, a šta kao prednosti i razloge u prilog bavljenja preduzetništvom.

Naravno, kao i svaki početak – i početak biznisa je težak. Nekim ljudima, prirodno, manje, nekima više, ali se na kraju svede na isto. Verujemo da ni jedan uspešan preduzetnik ne bi olako govorio o svojim počecima i opisivao ih kao najlakšu stvar na svetu, jer sigurno je da ništa u životu to nije, pa ni hvatanje u koštac sa preduzetništvom.

Ukoliko si mlada osoba i zainteresovana za preduzetništvo, verujemo da te zanima kako konkretno i gde početi? Da li postoje subvencije za preduzetnike, a pogotovo za mlade preduzetnike? Da li uopšte postoje šanse da dobiješ grant kao budući mladi preduzetnik? Odgovor na sva prethodna pitanja je – da!

Subvencije za mlade preduzetnike/ce

Naime, Nacionalna služba za zapošljavanje nudi subvencije za samozapošljavanje. Postoje uslovi koje je potrebno ispuniti kako bi se dobio jednokratna pomoć od 250.000 dinara, odnosno 270.000 dinara za nezaposlene osobe sa invaliditetom, za osnivanje osnivanja radnje, zadruge ili drugog oblika preduzetništva, kao i osnivanja privrednog društva, ukoliko osnivač zasniva u njemu radni odnos.

Uslovi koje je potrebno ispuniti kako bi se steklo pravo na dodelu subvencije za samozapošljavanje nezaposleno lice može da ostvari pod uslovom da je:

  • prijavljeno na evidenciju nezaposlenih Nacionalne službe,
  • završilo obuku za razvoj preduzetništva po planu i programu obuke u organizaciji Nacionalne službe ili druge odgovarajuće organizacije,
  • ispunilo ranije obaveze i izmirilo sva dugovanja prema Nacionalnoj službi i
  • u dozvoljenom okviru opredeljenog iznosa za de minimis državnu pomoć u tekućoj fiskalnoj godini i prethodne dve fiskalne godine, u skladu sa propisima za dodelu državne pomoći.

Takođe postoji i dokumentacija koja je za ovo potrebna, a koja podrazumeva:

  • popunjen zahtev sa biznis planom na propisanom obrascu Nacionalne službe,
  • dokaz o završenoj obuci, ukoliko nije završena u organizaciji Nacionalne službe i
  • dokaz o vlasništvu poslovnog prostora, ukoliko podnosilac zahteva raspolaže istim.

Kao i svaki ugovor iz kog proističu prava, tu su i određene obaveze koje korisnik ove jednokratne pomoći ima prema Nacionalnoj službi za zapošljavanje, a to su da:

  • delatnost za koju je odobrena subvencija u skladu sa podnetim zahtevom sa biznis planom korisnik subvencije obavlja kao osnovnu, i po tom osnovu izmiruje doprinose za obavezno socijalno osiguranje najmanje 12 meseci, počev od dana otpočinjanja obavljanja delatnosti, sa mogućnošću privremenog prekida delatnosti od najviše 12 meseci prema rešenju APR-a ili drugog nadležnog organa,
  • omogući Nacionalnoj službi praćenje realizacije ugovornih obaveza i uvid u obavljanje delatnosti,
  • dostavi Nacionalnoj službi dokaze o realizaciji ugovornih obaveza i
  • obavesti Nacionalnu službu o svim promenama koje su od značaja za realizaciju ugovora, u roku od 8 dana od dana nastanka promene

Obuka za samozapošljavanje, odnosno za započinjanje sopstvenog posla obuhvataju teme poput ekonomske motivacije za preduzetništvo, definisanja poslovne ideje, prvih koraka u biznisu, pravnih aspekata biznisa, informisanja o porezima i doprinosima za preduzetnike, izrade biznis plana kroz radioničarski deo. Ova obuka ima za cilj da polaznicima omogući da provere opravdanost svoje ideje, sagledaju prednosti i rizike preduzetništva, spoznaju svoje preduzetničke sklonosti, informišu se o postupku registracije i aktuelnim zakonskim propisima i popune Zahtev sa biznis planom. Zainteresovani koji su registrovani kao nezaposleni u Nacionalnoj službi za zapošljavanje mogu da nakon obuke konkurišu za subvenciju.

Pored ovih subvencija i pomoći, postoji i program podsticanja razvoja preduzetništva kroz finansijsku podršku za žene preduzetnice i mlade, koje dodeljuju Fond za razvoj Republike Srbije i Ministarstvo privrede. Pravo da se prijave imaju preduzetnici, mikro i mala privredna društva, koji su registrovani u Agenciji za privredne registre najranije pet godina u odnosu na godinu podnošenja zahteva, a čiji je:

  • osnivač i zakonski zastupnik žena. U privrednom subjektu koji ima više vlasnika, većinski udeo mora biti u vlasništvu jedne ili više žena (minimum 51%) i jedan od zakonskih zastupnika mora biti žena;
  • osnivač i zakonski zastupnik fizičko lice starosti do 30 godina. U privrednom subjektu koji ima više vlasnika, većinski udeo mora biti u vlasništvu jednog ili više fizičkih lica starosti do 30 godina (minimum 51%) i jedan od zakonskih zastupnika mora biti fizičko lice starosti do 30 godina.

Iznos ukupno odobrenih sredstava po zahtevu ne može biti manji od 400.000,00 dinara,  niti veći od 6.000.000,00 dinara za sve privredne subjekte.

Ovaj javni poziv bio je otvoren u toku ove godine, ali trenutno je zatvoren, što ni ne čudi obzirom da je gotovo kraj godine iza ugla. Ono što je važno napomenuti je da ovi načini pomoći možda neće odgovarati svakom preduzetniku, na šta je ukazala Gordana Aritonović, poreska savetnica iz PSK Accounting agency za sajt Biznis.rs: „NSZ svake godine objavljuje konkurs za dodelu bespovratnih sredstava i lica koja žele da konkurišu treba da poseduju biznis plan. Ovaj oblik pomoći ne pogoduje pojedinim preduzetnicima, jer treba uskladiti osnivanje kod APR sa objavom konkursa, čekati sredstva i slično. Pa ukoliko neko ima poslovnu priliku i ne može da čeka, jednostavno ne ispunjava uslove konkursa NSZ jer se već osnovao pre konkursa, a samim tim to lice više nije na evidenciji NSZ“.

Lične aspiracije – zašto biti preduzetnik/ca?

Ipak, subvencije koje su ponuđene ne treba izgubiti iz vida, ali ono što je još jedan važan aspekt otpočinjanja posla svakako su i lične aspiracije koje su vam kao mladom preduzetniku potrebne i koje vas motivišu i pokreću.

O ovome smo razgovarali sa još jednom mladom preduzetnicom, Sonjom Milivojević. Ona je po vokaciji diplomirana novinarka Fakulteta političkih nauka u Beogradu, ali su je njene želje i aspiracije odvele na drugu stranu. Sonja ima svoj brend prirodne kozmetike, koju proizvodi, pakuje i šalje, sa puno ljubavi sa Tare. Za sebe kaže da u slobodno vreme voli da sakuplja lekovito bilje, lepo kamenje ili pečurke, da obilazi Taru – jednom rečju – da uživa.

Pitali smo je najpre da li je kada je otpočinjala sopstvenu priču istraživala i interesovala se za subvencije ili olakšice koje postoje za mlade preduzetnike. „Jesam, ali samo ono najlakše i osnovno – u Nacionalnoj službi za zapošljavanje koja daje nepovratna sredstva za pokretanje sopstvenog posla. Ima par uslova koje treba ispuniti, ali nije komplikovano ni nedostižno dobiti novac. Trebalo je više da se raspitam, jer sam kasnije čula da za ovo što radim ima dosta fondova kod kojih je trebalo da konkurišem. Ako si mlada žena sa visokim obrazovanjem koja želi da živi i radi u ruralnom području, velike su šanse da dobiješ pomoć. Tako da je moja duboka preporuka da pokucaš na sva vrata pre nego što odeš u APR i otvoriš firmu, jer to je najlakše”, odgovorila je Sonja.

Kao što smo spomenuli gore, veliku ulogu u započinjanju bavljenja preduzetništvom igraju i lična motivacija i aspiracije. Zbog toga smo pitali Sonju koje su bile njene lične aspiracije kada je započinjala biznis.

Želela sam da živim na Tari i trebalo je da smislim od čega. Tara nije razvijena, posebno to nije bila pre korone. Nije bilo mesta na kom sam se mogla zaposliti, a da to bude prihvatljiva opcija na duže staze, već je trebalo da sama sebi osmislim zanimanje i otvorim radno mesto. Celog života sam dolazila na Taru i poznavala sam prilike, znala sam šta već postoji, šta nedostaje, šta ima potencijala. Još na fakultetu sam uveliko razmišljala o tome šta bih mogla da otvorim i pokrenem na Tari, ali problem je bio u mom pristupu, jer sam uvek maštala odozgo i kretala od kraja. Trošila sam vreme i snagu da do detalja osmislim kako bi izgledao moj savršeni ogromni kompleks smeštaja sa zajedničkim prostorom u staklu u kom bi gosti ujutu radili jogu, a da pri tom nemam ni ar placa I ni dinar početnog kapitala. To me je konstantno demotivisalo i dosta umaralo. Nisam se doselila na Taru sve dok nisam shvatila da moram da počnem sa onim što imam – malim koracima i polako.

Kao što svi već znamo – svaki početak je (na svoj način) težak. Pitali smo Sonju da nam ispriča više o njenom unutrašnjem osećaju, o momentu kada joj je kroz glavu prošla misao „Da, ja želim ovim da se bavim“.

Pokušala sam da nađem posao od kog bih mogla da živim a koji bi se bazirao na onome što zaista volim da radim. I srećna sam da kažem da sam u tome uspela. Naravno, ima još mnogo, mnogo toga što treba da uradim, ovo je početak i ima dosta prostora za napredovanje u svakom smislu, ali zadovoljna sam što sam našla sferu u kojoj želim da se razvijam. Najviše uživam u šetnjama, branju lekovitog bilja i tom vremenu koje provodim sa svojim psima na livadi, I ako ću to moći da radim svakog dana, ne samo svakog drugog vikenda ili par puta godišnje. Nemam na šta da se žalim“, ispričala je ona.

Objasnila nam je i koje su prepreke za nju bile prilikom započinjanja posla: „Za pokretanje posla i detaljno razvijanje ideje, identiteta, imena, logoa itd, potrebno je vreme koje nemaš, jer radiš neki glupi posao od kog živiš. Meni je to bio najveći problem, to što ti je potreban novac od kog ćeš da živiš dok ne radiš ništa osim što razrađuješ ideje za svoj novi posao. Sigurno da ima ljudi koji umeju da rade koncentrisano i efikasno dosta sati dnevno, pa uspevaju paralelno da urade dosta, ali ja nisam jedna od tih ljudi“.

Takođe smo je pitali i za neke prepreke na koje nailazi sada, kada za sebe može (sa ponosom!) reći da je mlada preduzetnica. „Smešno zvuči, ali zimi teško stižem do pošte da pošaljem pakete sa porudžbinama. Eto, to bih izvojila kao najveću prepreku, a i ona je relativno lako rešiva- treba samo da zaradim dovoljno za bolji auto.

Od Sonje, kao relevantne sagovornice i mlade preduzetnice, želeli smo da saznamo koje su prednosti samozapošljavanja iz njenog ugla i zbog čega bi ga preporučila mladim ljudima. „Sve u vezi sa kreativnošću, slobodom donošenja odluka, fleksibilnog rasporeda, sve su to veliki plusevi na strani samozapošljavanja. Negativna strana je to što morate da vodite računa o zakonima, uredbama, odlukama i dopisima, jer nema nikoga ko će to uraditi umesto vas. Treba da savladate osnove knjigovodstva i steknete naviku da proveravate sajtove nadležnih ministarstava. Da to nije nimalo lako, saznala sam u procesu otvaranja porodiljskog i trudničkog bolovanja. Kada se kao preduzetnica odlučite za osnivanje porodice, postaće vam jasno zašto svi pre nego što zatrudne žele da se zaposle u ministarstvu ili nekoj opštini. Postoji inicijativa i pokret vrednih i posvećenih žena da se promeni zakon koji na razne načine diskriminiše mame preduzetnice, i sve moje nade usmerene su u nju.”

Zanimljivo je da smo istražujući temu preduzetništva među mladima razgovarali sa nekim sjajnim, mladim, ambicioznim, kreativnim ljudima koji zaista ulivaju nadu u bolji svet i bolje društvo. Još zanimljivije od toga jeste da se čini da suštinski slične razloge izdvajaju kao prednosti (kreativnost, sloboda, sam svoj gazda stil), ali i mane (previše administracije, birokratije i ostalih neophodnih, ali često dosadnih stvari koje su potrebne da se obave). Ali, kad se saberu prednosti i mane – a svaki posao i zanimanje ih imaju – stvar se svede na to da li smo na kraju dana zadovoljni onim čime se veći deo svog dana bavimo i da li se osećamo (mentalno) iscrpljeno, ili samo fizički – jer od jurcanja na sve strane čovek ume da se izmori poprilično. Od mladih preduzetnika smo čuli da im je posao uvek u mislima, svesno ili nesvesno, ali ne na neki opterećujuć način, već upravo suprotno – kroz prizmu te stalne misli kako unaprediti, šta mogu da uradim bolje, kako da budem inovativniji. Ovo zvuči poznato i kada se primeni na svakodnevni život, jer često smo u potrazi za nečim boljim – boljom (iliti najboljom) verzijom sebe, boljim uslovima života, boljim idejama za unapređivanje svog i tuđih života. To je često pokretačka snaga, ali koja itekako može biti i opterećujuća.

U svakom slučaju, kada govorimo, pišemo i čitamo o preduzetništvu – ono za različite ljude ima drugačije značenje. U jednom od prethodnih tekstova smo vas pitali koja vam je prva asocijacija kada čujete tu famoznu reč ‘preduzetništvo’. Zanima nas šta biste sada odgovorili.