Verovatno si već čuo/la da smo raspisali konkurs za novog praktikanta/praktikantkinju*. Ovo je poslužilo kao savršen povod za temu koja mi se već duže vreme mota po glavi – o iskustvu iz prve ruke sa prakse u KOMS-u.
U mom slučaju, sve je počelo u junu 2021. godine. Bio je jedan običan regularni četvrtak, radovala sam se ostatku dana jer sam ga baš lepo isplanirala, i u trenutku zanesenosti tim razmišljanjima – zvoni telefon i saznajem da ću od ponedeljka biti na praksi u KOMS-u. Odjednom sam bila uzbuđena, uplašena i euforična – sve zajedno. Deset meseci kasnije, i dalje ponosno govorim da sam deo KOMS priče i smatram da je odluka da se prijavim na praksu prošle godine bila jedna od najboljih koje sam u životu donela.
Želim da ti prenesem neka od svojih upečatljivih saznanja do kojih sam došla u tih šest meseci trajanja prakse.
Praktikant/kinja = ravnopravan/na član/ica tima
Prvi utisak koji sam imala posle nekoliko nedelja je da sam se osetila kao potpuno ravnopravna članica tima. Ni u jednom trenutku nije bilo osećaja da neko iz tima na mene gleda kao nekoga ko mu nije ravan. Ravnopravno prihvatanje u tim znači prava i obaveze. To nas vodi do sledećeg zaključka.
Obaveze su obaveze
To što sam bila na praksi, nije značilo da se od mene ne očekuje odgovornost. Baš naprotiv – kako je vreme prolazilo, odgovornosti su bile srazmerno veće.
U početku je sve nejasno
Ne preterujem ako kažem da sam prvih mesec dana pokušavala da shvatim šta koji termin na sektorskom jeziku znači i da sam veći deo vremena provodila čitajući i trudeći se da shvatim na kom projektu/programu se šta radi.
Nije sramota pitati
Volela bih da sam ovo ranije znala i da sam se skroz opustila na početku, jer bih verovatno tonu pitanja dnevno postavila – od toga ko je ta i ta osoba, do pitanja u vezi sa akronimom koji svi oko mene koriste a ja pojma nemam šta on znači. Ni u jednom trenutku se nisam osetila neprijatno kada bih nešto pitala, jer bih uvek dobila odgovor i objašnjenje – bez prevelike pompe ili zgražavanja kako mogu tako nešto da ne znam. Jednostavno – ne možemo svi da znamo sve.
Upoznaješ mnoštvo različitih ljudi
Kako KOMS organizuje razne događaje – radionice, seminare, obuke, konferencije – podrazumeva se da u organizaciji i realizaciji učestvuje dosta ljudi. Jedan neizmerno lep trenutak je kada na jednom mestu vidiš različite ljude, neke koje prvi put upoznaješ, a neke koje već možda i znaš. A tek kad dođe Skupština…
Istovremeno učiš, usavršavaš se i zabavljaš
U KOMS-u važi princip: kad se radi – radi se, a kad se zezamo – zezamo se. Ako se dobro uklapaš u ovu filozofiju, ni malo se ne opterećuj da li ćeš se uklopiti jer – hoćeš. Moram da priznam da mi je lično ovakav način pristupa radu mnogo prijao, jer previše ozbiljnosti ubija zabavu, ali i obrnuto!
Ipak, možda i najistinitiju sliku toga kako izgleda kad prođeš program prakse, napreduješ do asistentske, koordinatorske ili menadžerske pozicije, mogu da predstave iz svog ugla članovi KOMS Sekretarijata koji su prošli ovaj put.
Kako im je bilo na početku?
– Bilo je zabavno i možda malo konfuzno jer smo odjednom upoznali mnogo novih ljudi, projekata i procesa. Jedno od prvih razmišljanja je da su moja prijava i početak prakse u KOMS-u bili najbolja odluka koju samo u tom momentu mogla da donesem. – Anja Jokić, programska koordinatorka.
– Bio sam zbunjen iskreno, jer je u KOMS-u do tog trenutka praksa više bila usmerena na program, a ne toliko na komunikacije pa sam imao potpuno odrešene ruke „da se igram“ i testiram uz podršku ostatka tima. Očekivao sam da ću mnogo više imati stege, a manje autonomije, samim tim me je zbunjivalo to što je situacija bila potpuno drugačija. – Nikola, menadžer društvenih mreža i komunikacija
– Bila sam malo zbunjena, nekad sam imala i po 100 pitanja. – Milja, koordinatorka članstva
– Na početku prakse mi je bilo dosta haotično i nisam baš bila sigurna da li razumem sve što radim ali sam imala osećaj kao da radim nešto baš mnogo bitno. Divila sam se ljudima sa kojima radim i nije mi bilo jasno u kakvim to šiframa pričaju i kako znaju sve te stvari. Nikada nisam lakše i brže položila ispite i samim tim diplomirala (u tom trenutku sam bila četvrta godina fakulteta) – jer ako oni mogu toliko da rade i sve to da znaju, šta je meni par ispita. – Milica, programska menadžerka
– Bilo mi je vrlo lagano i lepo, kao i sada. – Kosta, asistent za finansije i administraciju
Gde su bili VS gde su sada?
– Definitivno sam sada u potpunosti integrisana i informisana o mikrouniverzumu zvanom omladinska politika. Na početku sam se bavila programom i dalje se bavim programom i omladinskom politikom iz perspektiva koje su meni lično veoma drage, a to su regionalna i međunarodna, kao i perspektiva prava mladih. Naučila sam i to da je KOMS nekad više ideja i vrednost nego posao i da se najčešće sve što radimo čini neopipljivim i malo verovatnim, dok se zaista ne dogodi. – Anja
– Bio sam najpre praktikant – komjuniti menadžer, a potom asisten za program i komunikacije, da bih na kraju napredovao do sadašnje pozicije menadžera za društvene mreže i komunikacije. Sve u svemu za 3 godine sam se dosta izgradio, kako karijerno tako i lično. Ko dođe u KOMS i oseti priču kao svoju, posveti se kao aktivista, a odnosi se kao profesionalac, može mnogo da doprinese i organizaciji i sebi, ali ono što je najvažnije – generalno položaju mladih u Srbiji. – Nikola
– Started from the bottom, now we’re here. Na početku sam bila u programu i bavila se komunikacijama i društvenim mrežama, sada sam van komunikacija i društvenih mreža, bavim se programom i članstvom. Više pričam nego pre, slobodnija sam. – Milja
– Ja sam u KOMS došla iz KOMS programa Akademije omladinske politike. Prijavila sam se za praksu, nakon 2 meseca prakse (koliko je praksa tada trajala), dobila mogućnost da ostanem na asistentskoj poziciji zatim sam postala koordinatorka a pre par dana i menadžerka programa KOMS. Da mi je neko rekao prvog dana kada sam ušla u kancelariju u Beograđanki, da ću ja biti menadžerka programa KOMS, malo je reći da bih mu rekla da nije normalan. – Milica
Njihov omiljeni trenutak s prakse:
– Naše prvo zajedničko putovanje i naša prva aktivnosti na praksi, Dijalog mladih sa premijerkom u Novom Sadu. – Anja
– Kao što sam pomenuo, bio sam jako zbunjen, tako da sam jednom prilikom drugog ili trećeg dana prakse tadašnjeg generalnog sekretara pitao da li smem da koristim štampač. Jako smo se smejali nakon toga. – Nikola
– Moj period prakse obuhvatio je period pandemije, tako da sam deo prakse provela u stanu, uz laptop. Ne mogu da odvojim jedan omiljeni trenutak – ali svako putovanje trenutak gde smo svi zajedno je omiljeni trenutak. Možda ipak onaj kada smo se preselili, odnosno uselili u novu kancelariju i bili uzbuđeni oko novog prostora koji smo uređivali. – Milja
– Kada sam, iako asistentkinja programa, znala svaki račun u finansijskom izveštaju kako, gde i zašto treba da stoji. – Milica
– Kada sam otkrio u Mišarskoj kolač sa makom. – Kosta
Šta poručuju nekom ko se premišlja da li da se prijavi za praksu?
– Ne premišljaj se. To je to. – Anja
– Samo neka prekine da se premišlja jer ovo može da mu/joj bude najbolji potez u životu, meni je svakako bio. – Nikola
– Razmisli još jednom, pregledaj naloge na društvenim mrežama KOMS, dobro se informiši i apliciraj. Jednom prilika, jednom ekipa. – Milja
– Ja sam se prijavila za praksu 15 minuta pre isteka roka jer nisam želela da se obavežem a da nisam sigurna kako to uskladiti sa drugim obavezama. Tih 15 minuta mi je promenilo život – ako osećaj kaže da, samo probajte, nemojte da vas različiti strahovi i nesigurnosti spreče da menjate stvari. – Milica
– Prijavi se čoveče, šta čekaš, nećeš zažaliti, a dobićeš mnogo! – Kosta
Ovo je praksa. Prijavi se.
Autorka teksta: Danijela Nikolić, asistentkinja za komunikacije i odnose s javnošću