fbpx

Veliki potencijal mladih u zemljama u razvoju – Srbija i Tanzanija

Autori:

Jovana Savić, “The ONE Campaign” Omladinski Ambasador

Amosi Rwangarya, tanzanijski student Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Mladi kao nosioci društevih promena u zemljama u razvoju se suočavaju sa velikim izazovima koji na izvestan način ometaju mlade da budu stalno, aktivno uključeni i budu svesni nosioci ličnih i društvenih promena. Nedostupnost informacija, slaba podrška samog društva i predstavnika zajednice samo su neki od izazova na putu razvoja.

U Srbiji, jedan od glavnih razloga je to što se sve do usvajanja Akcionog plana za sprovođenje Nacionalne strategije za mlade, 2009-2014 godine, nije postojao sistematski okvir koji bi osnaživao mlade i doprineo razvoju omladinske politike.[1] Pored toga što je obezbedio vidljivost, on je nesumnjivo zagarantovao održivost samog razvoja mladih, njihove lične i društvene dobiti.

Vlada Tanzanije je predstavila Razvojnu politiku mladih 1997. godine kako bi mladi formalno učestvovali u donošenju odluka od lokalnog do nacionalnog nivoa. Međutim mladi se i dalje osećaju izopštenima kada je u pitanju uključenost u politička i društvena dešavanja.[2]

Ulaganje u mlade i stvaranje prostora za mlade kao i saradnja mladih i odraslih u njihovoj okolini (učitelja, profesora, lokalne vlasti) jeste od naročite važnosti ako želimo da ulažemo u budućnost i održivost zdravog društva. U zemljama u razvoju je ta potreba, a samim tim i važnost veća jer se društvo nalazi u tranziciji i samim time postoji otvoren put za pozitivne promene ili stagnaciju. Cilj mladih je da na tom putu preuzmu odgovornost za sopstvenu budućnost a samim tim i budućnost društva. Iako su izazovi mladih različiti u Srbiji i Tanzaniji, postoji puno toga što mogu naučiti jedni od drugih, jer je ishod globalizacije u mnogome uticao na razvoj, te su sličnosti problema sa kojima se mladi susreću neminovne.

Pozitivni primeri društvene uključenosti mladih

Jovana je odrasla u Velikoj Plani a trenutno radi i živi u Briselu gde se bavi osnaživanjem omladine u organizaciji “EMPASI”, a paralelno je uključena u aktivnosti organizacije “The ONE Campaign” koja se bavi održivim razvojem sa fokusom na Afriku.

Amosi je odrastao u Tanzaniji, u različitim mestima kao sto su Mara, Dar es salaam. Osnovnu školu je završio u Tanzaniji, nakon čega se seli u Ugandu. Tamo je završio srednju školu. Nakon povratka u Tanzaniju i završetka visoke škole 2011. godine, od ministarstva obrazovanja, nauke i tehnologije države Tanzanije  dobija ponudu za studiranje u Srbiji. Svoje studije na Ekonomskom fakultetu u Beogradu započinje 2012. godine, po osnovu stipendije Vlade Tanzanije i Vlade Republike Srbije, a njegovo školovanje je i dalje u toku.

Kakvo je tvoje iskustvo društvene uključenosti?

Jovana: Društevno sam angažovana od svoje 15. godine, naročito na polju prevencije nasilja u školama, rodno zasnovanog nasilja, osnaživanja mladih kroz kulturu, književnost i umetnost i smatram da je to obaveza svakog mladog čoveka, naročito u zemljama u razvoju.

Tako sam imala priliku da budem uključena u razne projekte podržane od strane Evropske Komisije, kao na primer „Mladi u akciji”, „Tempus”, „Erazmus” plus a organizacija u kojoj sam počela svoju karijeru „Svet reči”, je trenutno jedna od naših partnerskih organizacija u Briselu, što znači da uvek postoji prostor za rast ukoliko želite da budete korisni sebi i društvu.

Smatram da mladi ljudi potcenjuju svoju snagu kada su u pitanju društvena angažovanost, što je jedan od najvećih uzroka zbog čega se društvene promene na polju omladine, a i uopšte dešavaju sporo. Treba svako da krene od sebe, izdvoji malo vremena i društveno se angažuje kako bi osnažio ljude da nađu načina da drugačije funkcionišu i doprinesu svojoj okolini. U mom slučaju, to osvešćivanje je zapravo doprinelo mojoj odluci da budem društveno uključena.

Amos: Počeo sam da se društveno angažujem kada sam imao 19 godina, prilikom svog školovanja u Tanzaniji. Bio sam deo kampanje koja se bavila edukacijom o važnosti plaćanja poreza vladi (“Tax club”). Takođe, učestvovao sam na kursu preduzetništva organzacije “Junior Achievement”. Osim toga, još uvek sam aktivan na različitim konferencijama koje se tiču razvitka svesti mladih. Moje iskustvo bilo je neprocenjivo u svetlu izgrađivanja same svesti da kroz timski rad poboljšavamo svoje okruženje i lakše prepoznajemo probleme koji ugrožavaju naše društvo. Budući da sam kao tinejdžer živeo u Tanzaniji, zemlji u razvoju, uvideo sam ogroman nedostatak društvenog aktivizma – ne postoji dovoljan uticaj na omladinu. Ovo se događa zbog mnoštva problema sa kojima se mladi u zemljama u razvoju suočavaju. U pitanju su nedovoljna informisanost, loša politika koja se vodi povodom društvene uključenosti i manjak posvećenosti unapređivanju društva od strane mladih. Međutim, krivo je i opšte nepostojanje povoljnih uslova i prilika koji su prisutni u zemljama u razvoju. Smatram da mladima treba omogućiti šansu da otkriju svoje sposobnosti i doprinos koji mogu pružiti aktivizmu ovakve vrste. Takođe, moraju se ohrabrivati da iskažu svoj potencijal, kao i da svesrdno pomognu društvu da napreduje u stvaranju novog, boljeg sveta.

 

Kako vidiš mlade u Srbiji u budućnosti?

Jovana: Prilike za napredak uvek postoje, ali u isto vreme je veliki izazov da se veći broj mladih uključi u donošenje odluka na više nivoa (lokalni, nacionalni pa čak i regionalni nivo).

Sa druge strane, vrlo je važno da mladi prepoznaju lažno učešće i situacije u kojima su izmanipulisani ili je stvorena svojevrsna iluzija o učešću. Vrlo je važno da projekti budu transparentni i održivi, da mladi imaju prilike da svoje ideje razmene sa lokalnim predstavnicima, da postoji uzajamna saradnja, podrška i podsticaj od strane lokalnih vlasti kao i praktično ulaganje u preduzetništvo mladih.

Postoje razni načini da se mladi povežu. Na primer, velika je važnost međunarodnih studenata koji su prisutini u Beogradu i Novom Sadu. Oni mogu da budu izvor inovacija i međunarodne saradnje u drugim zemljama pa čak i kontinentima, Aziji, Africi. Smatram da bi bilo odlično kada bismo iskoristili taj potencijaln i više strateški i konstruktivno ulagali u međunarodnu saradnju mladih.

…a u Tanzaniji?

 

Amosi: Uz veliki trud koji se ulaže u edukaciju, vidim mlade kao svetlu budućnost i potencijal Tanzanije. Stoga, naglašavam da moramo nastaviti sa neprestanim angažovanjem omladine u različitim društvenim aktivnostima. S obzirom na to da je Tanzanija zemlja u razvoju, neizostavno treba učvrstiti strukturu sistema koji će olakšati mladima da iskažu svoj stav o promeni društva i razmeni različitih ideja. Time se postiže neophodno ujedinjenje mladih na putu ka velikim i važnim ciljevima koji će im omogućiti bolju sutrašnjicu. Sa aspekta globalizacije, smatram da omladini u Tanzaniji treba upoznavanje i priliv novih kultura kako bi spoznali aktuelne svetske trendove u vezi sa razvitkom, napretkom i inovacijama. Smatram da je za budućnost saradnje između Srbije i Tanzanije neophodno fokusirati se na ekonomski i socijalni aspekt ove dve zemlje i na taj način, istražujući potencijale koje one imaju, ostvariti saradnju koja bi imala obostranu korist kako za Tanzaniju, tako i za Srbiju. Primeri saradnje mogu biti razne razmene u edukativnom smislu, kao sto je moja razmena, a takođe i u ekonomskom smislu, na primer saradnja između srpskih i tanzanijskih kompanija i institucija.

[1] Nacionalna Strategija za Mlade, Sluzbeni Glasnik RS, br. 55/05, 71-05 – ispravka i 101/07, online verzija

[2] Restless Development, State of the Youth in Tanzania, Annual report 2011